Beogradski Jazz Festival je osnovan je 1971. godine i umesto da danas slavi 38. godišnjicu, zbog "društvenog diskontinuiteta", slavi "samo" 25. godišnjicu.

Svečanom otvaranju ovogodišnjeg jazz festivala prisustvovale su i razne poznate ličnosti iz sveta filma i muzike (Milena Dravić, Ružica Sokić, Ana Stanić, Leontina Vukomanović,  Zoran Simjanović),  kao i mnogi jazz muzičari i zaljubljenici u jazz.
Posle pozdravnog govora veleposlanika Republike Hrvatske, festival je otvorio Stjepko Gut, veteran naše i inostrane jazz scene.



Nakon toga nastupio je Sextet Marković-Gut u sastavu Stjepko Gut-truba, Mića Marković-saksofon (Mića Koltrejn kako ga od milja zove Gabi Novak!), Nikola Mitrović-trombon, Miloš Krstić-klavir, Miša Blam-kontrabas i Lazar Tošić-bubnjevi.
Posle izvođenja kompozicija "Regula Silent", "Gutology" i "Stemmin" došlo je vreme za specijalnog gosta, rodom iz Zaječara, koji živi i radi već 40 godina u inostranstvu, Jovana "Joe" Mikovića.
Majstor na saksofonu i violini, vlasnik originalne “Amatijebeve violine iz 1649. godine , koju je izgubio, samouki pijanista, kompozitor i predavač na UKM Music School u Ulmu, Jovan Miković je svojom pojavom a ubrzo i sviranjem raspametio beogradsku publiku. Sekstet je izveo tri njegove kompozicije (jedna od njih zove se "Blue Roots"), koje su izuzetno melodične, dinamične i prijemčljive.
Nakon toga, sada već septet izvodi Gutove kompozicije "Monseur Coo Coo" i "Neka sećanja". Ova druga kompozicija posvećena je prerano preminulom članu benda, basisiti Vojinu Draškociju, koji je sa grupom uspeo da snimi samo jedan album.



Za kraj oficijelnog dela Stjepko Gut je objasnio kako je odlučio da svira iako ima neprijatnu groznicu na usnama (što prilično otežava sviranje), ali da to radi zbog beogradske publike, kojoj je te večeri izmamio puno osmeha.
Potom septet izvodi kompoziciju Sonny Rollinsa, "Oleo". U njoj se svi članovi benda izmenjuju u solo nastupima i duetima stvarajući tako koloplet zvuka pokazujući pravu radost muziciranja.
Na bis bend, posle dugotrajnih ovacija izvodi čuveni šlager "Devojko mala". (Što reče moj drug Nebojša - ne odsviraše temu iz "Otpisanih" !)

Posle pauze od 20 minuta (koja je potrajala i nešto duže), pojavila se skupina "Croatian All Star Jazz Ensemble" sa gostima, gudačkim kvartetom "Kornelije" Iz Beograda. Potom je na scenu izašla legenda jugoslavenskog šlagera Gabi Novak.



Uz pomoć ansambla koji je vodio njen sin pijanista Matija Dedić , Gabi kreće u "Ono sve što znaš o meni", nastavlja temom iz serije "U Registraturi" (Rade Šerbedžija i Ljubica Jović) i  izvodi kompoziciju "Pjesma je bila život moj" sa istoimenog albuma koji je snimila 2003. godine i za koga je dobila četiri nagrade "Porin"(prestižna hrvatska muzička nagrada).
Aranžmani pesama su vrlo jazzirani tako da je deo publike koji je došao da čuje Gabi u starom šlagerskom izdanju, bio pomalo iznenađen.
Nastavak pripada kompozicijama "Misty" i "Ni ti ni ja". Prvi vrhunac večeri predstavlja izvođenje dve kompozicije, za koje je Gabi rekla da su joj uzetno drage, "Kuća za ptice" i "Pusti me da spavam".
Tu Gabi pokazuje kako treba izvoditi evergreen šlagere, na jedan nov i zanimljiv način, sa puno promišljenosti, takta, muzičkog znanja i veštog baratanja glasom.
Nakon ovoga stiže novi gost, mladi pevač Kristijan Kiki Beluhan (snimio dva albuma) koji sa Gabi izvodi čuvenu "Unforgettable" Nat King Colea.



Gabi se povlači u privatne odaje da se presvuče i osveži, a Kristijan izvodi jednu svoju kompoziciju. Nažalost uz sav šarm, vidi se da mladi pevač ima još mnogo toga da nauči da bi se pojavljivao na koncertima ovoga profila.
Dolazi do malog nesporazuma pa Matija Dedić poziva svog kolegu sa akademije , trubača iz Beograda, Marka Đorđevića, na jedan žestoki instrumental, gde svi muzičari vrlo uspešno soliraju.
Gabi se vraća u crnoj satenskoj haljini sa  zelenim motivima i zelenim cvetom (hommage to Milka Babović !) i izvodi predivnu kompoziciju "Intima" (sa Markom Đorđevićem) , a sa gitaristom Antom Gegom standard "Moonlight in Vermont" (poznat u izvodjenju Sarah Vaughan).
Poslednja kompozicija je "Pamtim samo sretne dane" u totalno razigranom tempu sa gudačima "Kornelije". I tu se opraštamo od benda koji sačinjavaju Davor Križić-truba, Vojkan Jocić-saksofon, Arsen Ereš-flauta i saksofon, Bruno Bonačić-bubnjevi, Mladen Baraković-kontrabas, Matija Dedić-klavir i Ante Gego-gitara.
Na bis izvode kompoziciju "Sretan, sretan put" iz  domaćeg kultnog filma pedesetih “H-8”.
Naš susret sa Gabi Novak je završen. Nadamo se da ćemo je uskoro opet videti.

fotografije sa koncerta

tekst - slobodan vlaketiĆ
fotografije - nebojŠa miĆkoviĆ